Rešavanje domenskih sporova putem arbitraže

Rešavanje domenskih sporova putem arbitraže

Advokat specijalizovan za pravo intelektualne svojine, nelojalnu konkurenciju i privredno pravo. Saradnik kancelarije Živko Mijatović & Partners.

  • linkedin

Rešavanje domenskih sporova u regionu

U tekstu pod naslovom ”Izbor naziva internet domena: pravni aspekti” konstatovali smo da se sporovi vezani za internet domene mogu rešiti na sudu ili putem arbitraže. Arbitražu smo u tom slučaju spominjali u kontekstu srpskih teritorijalnih domena najvišeg nivoa kao što su .rs ili .srb. U tom slučaju nadležna je Komisija za rešavanje sporova povodom registracije nacionalnih internet domena Srbije pri Privrednoj komori Srbije.

U Hrvatskoj se postupak povodom .hr domena vodi pred Hrvatskom akademskom i istraživačkom mrežom CARNet. Postupak u tom slučaju vodi arbitar pojedinac koga postavlja Povjerenstvo za upravljanje .hr domenom s liste arbitara. Pravila procedure su slična kao i u Srbiji. Isto važi i za Sloveniju gde se arbitraža vodi pred ARNES-om i u Makedoniji gde je MARnet nadležan za pitanje arbitraže.

U Bosni i Hercegovini sporovi povodom .ba domena se mogu rešiti isključivo sporazumom ili sudskim putem, a sporazum ili sudska odluka se dostavljaju Univerzitetskom tele-informatičkom centru (UTIC) pri Univerzitetu u Sarajevu.

U svakom slučaju, i kada postoje posebna pravila postupka na nacionalnom nivou, ova pravila moraju biti usklađena sa UDRP pravilima koja će biti opisana u sledećem odeljku.

Uniformna procedura za rešavanje domenskih sporova

Pravila uniformne procedure za rešavanje domenskih sporova (eng. Rules for Uniform Domain-Name Dispute-Resolution Policy – UDRP) su već pominjana u tekstu ”Internet domeni: Rješavanje sporova”, Srđana Rajčevića.

Radi se o pravilima koja su po svojoj prirodi i materijalna i procesna. Kao što je u pomenutom članku već istaknuto, UDRP procedura se uvek primenjuje kada su u pitanju domeni najvišeg ranga (.com, .net, itd), kao i za nacionalne internet domene ukoliko su se lokalna tela nadležna za administriranje ovih domena tako sporazumela sa ICANN-om (Internet korporacija za dodeljene nazive i brojeve).

Ovde dolazimo i do Crne Gore koja od većine zemalja regiona odstupa u tome što se povodom njenog nacionalnog internet domena najvišeg nivoa (.me) može voditi arbitraža samo direktno po UDRP pravilima. Ona se najčešće vodi pred Svetskom organizacijom za intelektualnu svojinu u Ženevi, ali se može voditi i pred drugim telima koja su ovlašćena od strane ICANN-a da vode arbitražne postupke bez obzira na teritoriju.

Pomenućemo i to da pravila koja važe za Crnu Goru, važe i za Rumuniju i za Albaniju.

Odnos sudskog postupka i arbitraže

Kod sudskih postupaka je moguće tražiti od suda da utvrdi povredu žiga putem korišćenja domena i da obaveže povredioca da vlasniku žiga nadoknadi štetu (uz druge prateće zahteve).

Ono što povezuje sudski postupak i postupke pred arbitražnim telima koji se vode po UDRP pravilima je to što kod arbitražnih postupaka:

  • Nije potrebno da je došlo do povrede žiga;
  • u ovim postupcima je moguće tražiti prenos domena na vlasnika žiga, za razliku od sudskih postupaka;
  • nije moguće tražiti naknadu štete, kao ni naknadu troškova postupka od suprotne strane.

Prema zakonima koji regulišu pravo na žig regionu, za utvrđivanje povrede prava na žig je potrebno da postoji neovlašćeno korišćenje žiga u prometu. To u praksi znači da neko aktivno obeležava istu/istovrsnu robu ili usluge tuđim žigom (pored drugih vidova povrede).

Arbitraža

Kod arbitražnog postupka po UDRP pravilima nije potrebno da je došlo do povrede žiga u užem smislu – do nuđenja ili prodaje robe putem samog domena, već je moguće preuzeti domen ili dovesti do njegovog prestanka ukoliko su ispunjeni sledeći uslovi:

  • naziv domena je identičan ili bitno sličan žigu;
  • registrant (vlasnik domena) nema pravo ili pravni interes na osnovu kog bi koristio taj konkretni naziv domena; i
  • naziv domena je registrovan u lošoj veri.

UDRP pravila navode i primere registracije domena u lošoj veri kao što su okolnosti koje ukazuju na to da je naziv domena registrovan pre svega u cilju prodaje samog domena vlasniku žiga ili njegovom konkurentu za iznos koji prevazilazi stvarne troškove registracije konkretnog domena. Kao primer se navodi i privlačenje korisnika na prezentaciju vlasnika domena, a tako što se među korisnicima stvara zabuna u vezi sa poreklom robe koja se prodaje.

Navedeni primeri nisu isključivi, te vlasnik žiga i u drugim slučajevima može dokazati da je registracija domena bila u lošoj veri.

Jedna od odluka koja je izazvala dosta pažnje u skorije vreme je svakako odluka postupku eBay Inc. v. Du Hongxia/Liu Yujiao/Whois Agent. U ovom postupku je utvrđeno da su registranti registrovali preko 1.000 domena koji u sebi obuhvataju reč eBay i trocifreni broj (eBay000.com, eBay001.net, eBay002.com…), a da nisu imali legitimni interes da koriste ove domene. Pored toga, tuženi su sporne domene koristili u komercijalne svrhe, i to tako što su se na ovim adresama nalazile onlajn kockarnice.

Dobra praksa

Konačno, napomenućemo i to da se arbitražni i sudski postupak ne isključuju, te da je moguća njihova kombinacija koja na kraju omogućava vlasniku žiga da koristi pozitivne aspekte oba postupka. U cilju zaštite prava, nosiocu žiga stoji na raspolaganju pokretanje arbitražnog postupka u kome postiže preuzimanje domena u kratkom roku ili obezbeđuje prestanak njegove registracije. Nakon toga ima mogućnost da pokrene parnični postupak u kome može tražiti utvrđivanje povrede žiga, ukoliko ona postoji u smislu propisa o žigovima i naknadu štete (uključujući i troškove arbitražnog postupka koje jeimao), zajedno sa ostalim dostupnim tužbenim zahtevima poput objave presude u medijima.

Nadamo se da će ovaj sumarni prikaz arbitražnog postupka olakšati razumevanje sredstava koja stoje na raspolaganju nosiocima žigova.


Objavljeno

u

,

od