Rešavanje domenskih sporova u Albaniji PravoIKT

Rešavanje domenskih sporova u Albaniji

Advokat čija je praksa usmerena na prava intelektualne svojine i nelojalnu konkurenciju i iskustvom u oblasti žigovnog prava, domena, poslovne tajne i zaštite potrošača. Arbitar Komisije za rešavanje sporova povodom registracije nacionalnih internet domena pri Privrednoj komori Srbije.

  • linkedin

Albanija je do skoro bila jedna od retkih zemalja u okruženju u kojoj je domenski spor bilo moguće voditi isključivo pred sudom. Naime, 2015. godine na snagu su stupili Pravila o rešavanju sporova povodom naziva .AL domena za (u daljem tekstu „Pravila“) i postala su deo ugovora o registraciji naziva internet domena. Pravila sadrže uglavnom materijalne odredbe na osnovu kojih se može preuzeti domen u slučaju povrede, odnosno na osnovu kojih se može tražiti prestanak registracije domena. Postupak prema ovim Pravilima se vodi pred albanskom Agencijom za elektronske komunikacije i poštanske usluge (alb: Autoriteti i Komunikimeve Elektronike dhe PostareAKEP). Postupak se vodi prema Pravilniku o postupku za rešavanje sporova povodom naziva .AL domena (u daljem tekstu: „Pravilnik“).

U svakom slučaju, za preuzimanje domena, odnosno za prestanak njegove registracije je potrebno da kumulativno budu ispunjena tri uslova:

  • da je domen je identičan ili bitno sličan žigu;
  • da registrant (vlasnik domena) nema prava ili legitiman interes u pogledu naziva domena; i
  • da je domen registrovan ili se koristi suprotno načelu savesnosti i poštenja.

Uslovi su, dakle, isti kao i u slučaju zahteva za prestanak .RS domena, odnosno u slučaju drugih domena najvišeg nivoa.

Pravila predviđaju da će se povreda načela savesnosti i poštenja naročito smatrati dokazanom ako se dokaže da je domen registrovan pre svega zbog prodaje ili druge vrste prenosa na subjekta koji je vlasnik žiga ili, pak, na njegovog konkurenta. Povredom ovog načela se smatra i registracija domena koja je izvršena da bi se vlasnik žiga sprečio da sam registruje domen koji odgovara njegovom žigu, uz još par situacija koje pokrivaju Pravila. Sve pobrojane pretpostavke su u velikoj meri slične onima koje važe i za druge lokalizovane domene u regionu.

Kada je u pitanju prvi uslov (sličnost žigu), ne pominje se izričito da se radi o ranijem žigu, odnosno o žigu za čiju registraciju je podneta prijava pre nego što je registrovan domen. Međutim, u praksi je zauzet stav da je potrebno da su prava vezana za žig stečena ranije, u odnosu na registraciju domena. Ovo je u skladu i sa idejom da arbitraža ne može imati šire ingerencije od suda, a u eventualnom sudskom postupku, mogao bi se tražiti prestanak registracije isključivo ako je za žig podneta prijava pre nego što je podneta prijava za registraciju domena.

U svakom slučaju, postojanje mogućnosti za pokretanje ove procedure, ni na koji način ne sprečava nosioca prava na žigu da pokrene i sudski postupak. Sudski postupak se inače može pokrenuti i u slučaju povrede drugih prava intelektualne svojine, te nelojalne konkurencije. Naime, Uredbom o registraciji domena iz 2008. godine je predviđeno da se može tražiti prestanak registracije zbog povrede autorskog prava ili drugog srodnog prava, te prava industrijske svojine i nelojalne konkurencije.

U praksi je teško zamisliti situaciju u kojoj se registracijom naziva domena povređuje neko pravo srodno autorskom pravu (npr. pravo proizvođača emisije), ali ovakva odredba svakako olakšava primenu propisa o nelojalnoj konkurenciji, jer je izričito propisuje kao osnov za zahtev kojim se traži prestanak registracije.