Cybersquatting i zaštita žiga

Internet domeni: Cybersquatting i zaštita žiga

Direktor Agencije za informaciono društvo Republike Srpske, dipl. pravnik, dipl. inž. računarstva, magistar poslovno-pravnih nauka. Zainteresovan za pravne aspekte IKT-a. Idejni tvorac više zakona iz oblasti razvoja informacionog društva u RS.

  • facebook
  • linkedin
  • skype
  • twitter

Glavne karakteristike tržišta internet domena su, kako smo već naglasili, ograničen rok prava njihovog korišćenja i nadmetanje za sticanje tog prava. S obzirom da su kombinacije brojki i slova koji čine naziv međunarodnog ili nacionalnog top-level (Eng. Top-Level) domena ogroman, ali ipak ograničen skup, jasno je da sa iskorišćavanjem ovih kombinacija «borba» za registraciju željenih naziva domena biva sve oštrija i da se često poseže i za nedozvoljenim metodama.

Cybersquatting

Jedna od tih metoda je i skvotiranje, odnosno zaposjedanje određene stvari ili resursa bez dozvole vlasnika. Ova pojava se u kontekstu nadmetanja za internetskim domenima naziva kibernetičko skvotiranje, odnosno Cybersquatting i odlikuje je ne samo zaposjedanje naziva domena, nego i docnija preprodaja ili zloupotreba u odnosu na vlasnika.

Naravno, pojam «vlasnika» u slučaju kibernetičkog skvotiranja mora biti dodatno obrazložen kako ne bismo upali u zamku kontradiktornosti, uzevši u obzir da smo prethodno utvrdili da niko ne polaže ekskluzivno pravo na neregistrovani naziv domena i da se pravo korišćenja stiče momentom upisa u evidenciju u periodu za koji je plaćena novčana naknada.

Ipak, stiče se utisak da, shodno odredbama propisa kojima se nastoje spriječiti ove pojave, takvo pravo postoji u onim slučajevima gdje se radi o zaštiti intelektualne svojine. Preciznije, najčešće se radi o zaštiti uslužnog ili robnog žiga iz domena industrijske svojine, kojim društva – nosioci prava štite simbol koji se grafički iskazuje i pomoću kojeg se razlikuju robe ili usluge u privrednom prometu.

Zaštita žiga

Relevantne odredbe propisa koji regulišu zaštitu prava intelektualne svojine u nazivima domena pružaju osnovu za podizanje građanskih tužbi za zaštitu žiga (koje pored naziva proizvoda može biti i lično ime i prezime) u nazivima internetskih domena. Tako se u pravu Sjedinjenih Američkih Država, kao osnov za tužbu uzima postupanje mala fide, tj. namjera da se zloupotrebom tuđeg žiga ostvari profit, ili se lice dovede u zabludu u vezi sa proizvodima koji su predmet zaštite. (Anti-Cybersquatting Piracy Act (ACPA), Lanham Act S. 43(d), 15 U.S.C. S.1125(d))

Da bi se ova namjera dokazala, potrebno je u obzir uzeti nekoliko faktora. Prvih četiri su indikator izostanka loše namjere:

  • registrant polaže pravo na žig ili drugi oblik intelektualne svojine u nazivu domena,
  • naziv domena je poslovno ime (firma) društva ili registrantovo lično ime,
  • domen se koristi u dobroj vjeri od strane registranta, za pružanje određenih usluga ili u svrhu kupoprodaje,
  • sajt kojem se pristupa putem naziva domena zaštićeni žig koristi za neprofitne svrhe.

Nasuprot ovome, namjera zloupotrebe naziva domena se iskazuje na sljedeći način:

  • preusmjeravanje posjetilaca na sajt koji iskazanim sadržajem pričinjava štetu interesima nosioca žiga, bilo da je u pitanju finansijska korist ili namjera da se lažno prikaže originalnost, sponzorstvo ili drugi vid povezanosti sa nosiocem žiga,
  • iskazana ponuda za prodaju naziva domena bez prethodnog bona fide korišćenja kroz ponudu usluga ili roba,
  • namjerno iskazani lažni podaci za kontakt prilikom registracije naziva domena,
    skladištenje više naziva domena koji su slični ili identični poznatom žigu,
  • naziv domena koji je prepoznatljiv ili opštepoznat robni ili uslužni žig.

Vrijedi napomenuti da se po pravu SAD-a u ovim slučajevima može podnijeti i in rem tužba, što se u dosadašnjoj sudskoj praksi pokazalo kao praktičan i djelotvorniji način rješavanja sporova, bar u onim slučajevima gdje su tužbeni navodi i dokazi poznati i teško osporivi. Evropska Unija sprečavanje kibernetičkog skvotiranja nije regulisala u okviru acquis-a, pa su ova pitanja regulisana unutar prava država-članica. Pojedine odredbe Evropske direktive 89/104/EEZ o harmonizaciji propisa država-članica u vezi sa zaštitom žigova pružaju ograničeni vid zaštite za opštepoznate žigove koji uživaju ugled u nekoj od država, pod određenim uslovima.

U Bosni i Hercegovini je u toku 2010. godine donešen čitav set zakona iz oblasti zaštite intelektualne svojine, između ostalih i Zakon o žigu („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 53/10), čime je uređen način sticanja, održavanje, sadržaj, evidencija prometa, prestanak i zaštita žiga na teritoriji BiH. Iako ne sadrži posebne odredbe koje se odnose na kibernetičko skvotiranje ili zaštitu žiga unutar naziva internetskog domena, može se zaključiti da generalna prava nosioca žiga i njegova zaštita definisana ovim zakonom vrijede i u kibernetičkom prostoru. Opravdano se, međutim, postavlja pitanje efektivnije zaštite ukoliko se u obzir uzme globalna priroda interneta – da li se nosiocu prava garantuje efektivnija zaštita ukoliko je žig međunarodno registrovan ili je dovoljna nacionalna registracija?

Uobzirujući rastuće trendove elektronskog privrednog prometa, naš odgovor bi išao svakako u pravcu međunarodne registracije, iako će sudska praksa u vremenu ispred nas pružiti konkretniji odgovor na ovo pitanje.


Objavljeno

u

,

od